Domaća je javnost već dva desetljeća suočena s činjenicom da je hrvatska industrijska proizvodnja znatno oslabljena. Socijalno ekonomska kretanja zajedno s procesom privatizacije tijekom i nakon domovinskog rata, doveli su do ekspanzije trgovačkog sektora i uvozništva, do povećanja uslužnog i financijskog sektora, kao i do povećanja relativne zastupljenosti zaposlenih u državnoj i lokalnoj upravi u odnosu na realni sektor, te istovremeno i do smanjenja industrijske proizvodnje. Iako se udjel industrijske proizvodnje u odnosu na uslužni sektor u Zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi smanjuje već četrdeset godina, u Hrvatskoj se takva promjena posebno jako osjeća. Proizvodnja je temelj svake dugoročno zdrave ekonomije, a toga smo svjedoci u trenutnoj gospodarskoj krizi kada nam je postalo sasvim jasno da bez proizvodnje i izvoza ova ekonomija ne može dugoročno opstati. Ne možemo zauvijek živjeti na inozemnim kreditima s kojima kupujemo inozemnu robu. U kontekstu takvog razmišljanja važno je znati kako posluju domaća proizvodna izvozno orijentirana poduzeća, a najbolji primjer su dvadeset i jedno poduzeće Grupe Končar.
GRUPA KONČAR
Grupu Končar čine Končar Elektroindustrija d.d. kao matica i dvadeset ovisnih društava u kojima matica ima više od 50% vlasničkih udjela, pored čega matica ima manjinski upravljački utjecaj u poduzeću Energetski Transformatori. Djelatnost Grupe Končar podijeljena je u nekoliko poslovnih područja. Proizvodni program Grupe usmjeren je na osnovnu djelatnost Energetike i transporta (projektiranje i izgradnja postrojenja za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije i pripadajuća oprema, tramvaji, tiristorske lokomotive), koja Grupi donosi 86% ukupnih prihoda. Poslovno područje Trgovine (električni kućanski aparati i serijski električni proizvodi) donosi 7% prihoda, dok poslovno područje Industrije (elektromotorni pogoni, električna oprema srednjeg i niskog napona te ugostiteljska oprema) donosi 3% prihoda. Preostalih 4% prihoda dolazi od tri društva unutar područja Posebnih djelatnosti (istraživanje i razvoj proizvoda i infrastrukturne usluge). Grupa Končar vlasnik je certifikata OHSAS 18001, te koristi sustav upravljanja kvalitetom prema normi ISO 9001 i sustav upravljanja okolišem prema normi ISO 14001. Društva unutar Končar Grupe pravno su samostalna društva, a Končar Elektroindustrija kao matično poduzeće ih, kako sami izjavljuju, „nadzire, strateški usmjerava i podupire putem nadzornih odbora društava“.
POSLOVNI REZULTAT U 2009.
2009. godina okarakterizirana je kao godina u kojoj se iznimno povećala nelikvidnost cijelog gospodarstva, u kojoj je smanjena kreditna aktivnost, u kojoj su se prepolovile investicijske aktivnosti, te u kojoj su se ozbiljno pogoršali gospodarski uvjeti u zemlji i inozemstvu. U ovom poglavlju bit će predočeno financijsko stanje Grupe Končar i poslovne odluke koje su njeni menadžeri donijeli tijekom prošle godine, iz čega se može vidjeti kako se Grupa nosila s negativnim gospodarskim kretanjima. S obzirom da je ovo eksterna analiza, koriste se konsolidirani financijski izvještaji Končar Grupe za 2009. i 2008. godinu, te poslovna izvješća Uprave. Zato unaprijed treba napomenuti da će se analizirati poslovanje i poslovni rezultat cijele Grupe, unatoč tome što postoje znatne razlike među njenim sastavnicama.
U 2009. zamjetno je smanjenje opće poslovne aktivnosti Grupe, što je vidljivo kroz smanjenje poslovnih prihoda i rashoda. Naime, poslovni prihodi su u odnosu za 2008. smanjeni s 3,05 milijarde na 2,76 milijarde kuna (smanjenje od 8,44%), dok su poslovni rashodi smanjeni s 2,98 milijardi na 2,76 milijardi kuna (smanjenje od 7,44%). Iz strukture troškova zanimljivo je primjetiti da su ukupni troškovi osoblja ostali gotovo nepromijenjeni (475 milijuna kuna u obje godine), iako je Grupa u 2009. smanjila broj zaposlenih sa 4274 na 4110, što znači da se prosječna plaća zaposlenika povećala. Ukupni prihodi Grupe smanjeni su s 3,19 milijardi na 2,98 milijardi kuna, dok su ukupni rashodi smanjeni s 3,05 milijardi na 2,82 milijardi kuna. Dakle, kada se na poslovne prihode dodaju prihodi i rashodi od financijskih i izvanrednih aktivnosti, Grupa je uspjela smanjiti ukupne rashode za veći postotak od smanjenja ukupnih prihoda (6,70% smanjenje prihoda u usporedbi sa 7,43% smanjenje rashoda), što ukazuje na pravovremenu reakciju na pad potražnje za njenim proizvodima i uslugama. Zbog toga je Končar Grupa u 2009. uspjela ostvariti za 16 milijuna kuna veću dobit nego godinu ranije, a radi se o dobiti od 145,11 milijuna kn. Ukupna imovina Grupe u 2009. iznosila je 3,27 milijardi kuna, što je za 27 milijuna kuna manje nego godinu ranije. Dugotrajna imovina je povećana s 1,11 milijardi na 1,17 milijardi kuna, a kratkotrajna imovina je smanjena s 2,18 milijardi na 2,09 milijardi kuna. Bez ulaženja u detalje svake imovinske stavke, važno je napomenuti da se gotovo nijedna pozicija u turbulentnoj 2009. nije mnogo promijenila u odnosu na godinu ranije, što donekle ukazuje na činjenicu da se Končar Grupa trenutno nalazi u, ekonomskim riječnikom izraženo, zreloj fazi svog poslovanja. O njenoj tržišnoj poziciji i budućim naporima raspravit će se u narednim odlomcima. U strukturi obveza treba istaknuti da Grupa Končar ima vrlo malo dugoročnih obveza u odnosu na kratktoročne. Naime, dugoročne obveze na kraju 2009. iznosile su 75 milijuna kn, odnosno 7 milijuna više nego godinu ranije. S druge strane, kratkoročne obveze iznosile su mnogo većih 933 milijuna kn, odnosno 198 milijuna manje nego 2008. Vlasnički kapital povećao se sa 1,48 milijardi na 1,62 milijarde kuna u 2009., za što je prvenstveno zaslužno povećanje rezervi iz dobiti i iznos zadržane dobiti. Kako bi se zaokružio pregled financijskog stanja, treba izložiti nekoliko financijskih pokazatelja. Tekući, brzi i novčani omjeri ukazuju na poboljšanje likvidnosti Grupe u 2009. Naime, tekući omjer povećao se s 1,83 na 2,24 što znači da se u 2009. Grupa dovela u situaciju da ima više kratkotrajne imovine nego kratkoročnih obveza. Brzi omjer se povećao s 1,23 na 1,62, dok novčani omjer od 0,31 i 0,33 ukazuje da Grupa pridaje veliku važnost zadržavanju dostatne količine raspoložive gotovine. S druge strane, prosječno vrijeme naplate potraživanja Grupe u 2009. iznosilo je 130 dana, dok je prosječno vrijeme isplate dobavljača iznosilo mnogo kraćih 58 dana. Takva razlika u vremenu priljeva i odljeva novca može biti uzrok buduće nelikvidnosti. Altman indikator dugoročne sposobnosti podmirenja obveza (Z' score) se povećao s 1,72 na 2,57, što ukazuje na znatno povećanje solventnosti Grupe. Povećanju solventnosti ide u prilog i smanjenje kratkoročnih obveza te povećanje vlasničkog kapitala, zbog čega je omjer ukupnih obveza i vlasničkog kapitala smanjen s 0,85 na 0,62. Za kreditore Grupe važno je jesu li troškovi eksternog financiranja, odnosno troškovi kamata, pokriveni operativnim zaradama. U slučaju Končar Grupe, operativne zarade su tri i pol puta veće od troškova kamata. Ako se to spoji s činjenicom da su dugoročne obveze vrlo male u odnosu na kapital, imovinu i prihode, jasno je da Grupa Končar ukupno gledajući ima puno prostora za dugoročno zaduživanje u slučaju potrebe za kapitalnim investicijama. Profitabilnost Grupe povećala se tijekom 2009. godine, odnosno ROA se povećala sa 3,92% na 4,43, zatim ROE sa 8,77% na 8,97, a neto profitna marža se povećala s 4,05% na 4,86%. Jedino smanjenje nalazi se u produktivnosti neto radnog kapitala s 3,22 na 2,56, što znači da je smanjena efikasnost korištenja radnog kapitala (uslijed smanjenja prihoda).
Uprava je u godišnjem izvještaju o poslovanju za 2009. godinu istakla da je Grupa prodajom na domaćem tržištu ostvarila 54% ukupnog prihoda, dok se 46% prihoda ostvarilo prodajom na iznozemnom tržištu, što označuje Grupu Končar kao snažno izvozno orijentiranu. Najznačajniji izvoz ostvaren je na tržištu Europske unije, a ostatak se odnosi na izvoz zemljama u okruženju, te na izvoz u Ameriku, Australiju i zemlje Srednjeg istoka. U 2009. Godini ukupno je ugovoreno 2,06 milijardi kuna novih poslova od čega 861,7 milijuna na domaćem tržištu (42%), a ostatak na izvoznim tržištima. U strukturi proizvodnje najveći dio će se i dalje odnositi na djelatnosti energetike i transporta, a Uprava je dodala da stratešku odrednicu Grupe čine pojedinačni proizvodi prilagođeni zahtjevima kupaca („tailor made“ proizvodi).
STRATEGIJA I PLANOVI ZA 2010.
Strategija budućeg razvoja Grupe iznesena je u srednjeročnom planu koji je usvojen krajem 2008., a svodi se na nastavak poslovanja kakav je vođen i prijašnjih godina. To ide u prilog tezi da je Grupa Končar došla do zrele faze poslovanja i postavila se na željenu tržišnu poziciju na domaćem i inozemnom tržištu. Grupa se opredijelila za nastavak fokusa poslovanja na području energetike i transporta, zatim na proizvodnji proizvoda koji su rezultat vlastitog razvoja, na proizvodima i uslugama izrađenima prema specifičnim zahtjevima kupaca, te na gradnji postrojenja po sistemu „ključ u ruke“. Grupa svoju unutrašnju kadrovsku snagu planira ojačavati „konstatnim obrazovanjem zaposlenika i formiranjem centara izvrsnosti“.
Uprava sasvim opravdano smatra da su poduzeća u sastavu Grupe Končar vrlo izložena tržišnom riziku, odnosno rizicima koji nastaju uslijed nepovoljnih gospodarskih uvjeta i smanjenja potražnje, a tome u prilog ide i evidentirano smanjenje iznosa novo ugovorenih poslova. Iako Uprava najavljuje usmjeravanje prodajnih snaga na povećanje udjela izvoza u ukupnoj prodaji na 54%, istovremeno ističe da se zbog usporavanja investicijskih aktivnosti, duljeg ciklusa pripreme, te duljeg perioda ugovaranja poslova i proizvodnje u većem dijelu Končarovih poduzeća očekuje da će 2010. godina biti godina otežanog poslovanja. Osim navedenog, iz izvještaja Uprave treba istaknuti i konkretne planove za 2010. Naime, Grupa Končar namjerava sljedeće godine ostvariti neto dobit u iznosu od 108 milijuna kuna, prodaju na domaćem tržištu i iznosu od 1,1 milijardi kuna, te prodaju na inozemnim tržištima u iznosu od 1,4 milijarde kuna. Planom investicija Končar Grupa planira investirati oko 155 milijuna kuna u istraživanje i razvoj novih proizvoda. Unatoč ambicioznim planovima, Uprava se ogradila od njihove realizacije rečenicom: „Gospodarsko okruženje obilježeno smanjenim i usporenim investicijama, te nelikvidnost poslovnih subjekata otežat će i usporit ostvarenje ukupno postavljenih ciljeva i planova“.
POZICIJA ZA DUGOROČNO POSLOVANJE
Financijski gledano, Končar Grupa je stabilna. Posluje profitabilno, solventna je i likvidna, te ima prostora za zaduživanje ukoliko potražnja za njenim proizvodima i uslugama nastavi padati (odnosno ako se nađe u problemima s likvidnošću). Končar Grupa vrlo je poznat proizvođač u Hrvatskoj, s tradicijom poslovanja od 1921. godine, a na inozemnim tržištima poznata je nekoliko desetljeća. No, u tekstu je nekoliko puta spomenuto kako postoji vjerojatnost da je Končar Grupa ušla u fazu poslovanja kada može samo nastaviti održavati stečeni tržišni udio i poslovanje. Održavanje trenutnog poslovanja istovremeno znači ovisnost o tržišnim kretanjima, koja su u zadnje dvije godine vrlo negativna. Dakle, za budući dugoročni rast Končar Grupe potrebno je usmjeriti njene snage u istraživanje i razvoj, te inovaciju proizvoda kako bi Grupa ušla na nova tržišta s novim proizvodima i bila u mogućnosti oduprijeti se vrlo nestabilnom i promjenjivom okruženju. Značajan iskorak u tom smjeru vidi se u razvoju i proizvodnji prototipa niskopodnog elektromotornog vlaka koji je projektirao sam Končar, a koji bi se za početak trebao isporučiti tvrtki Željeznice Federacije BIH. Tim proizvodom Končar je postao jedan od malobrojnih proizvođača niskopodnih vlakova u svijetu.